Evropeizacija Balkana ili balkanizacija Evrope

Odlazeća nemačka kancelarka Angela Merkel uradila je za približavanje Zapadnog Balkana (ZB) Evropskoj uniji (EU) više nego drugi lideri tog saveza, ali i ona i EU strahuju da bi integrisanje, za članstvo nespremnih država regiona, dugoročno stvorilo problem evropskoj porodici država, ocijenili su sagovornici “Vijesti“.

Oni su to kazali komentarišući izjavu Merkel nakon onlajn samita Berlinskog procesa 5. jula, poslednjeg pod njenim vođstvom – da proces pristupanja država regiona EU traje duže i napreduje sporije nego što su mnogi očekivali i da ima još mnogo toga da se uradi u borbi protiv korupcije.

Berlinski proces je diplomatska inicijativa koju je Merkel pokrenula 2014. kako bi pomogla integraciju ZB u EU.

Profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka (FPN) i bivši ambasador Srbije u Njemačkoj Ivo Visković kazao je da su ocjene njemačke kancelarke – na mjestu.

“Ona je ranije bila još žešća – jednom prilikom je rekla da se na Balkanu sve odvija ’brzinom puža’. Nažalost, u pravu je. Gubimo vrijeme na razne bespotrebne stvari, a ne radimo ono što treba, tj. ne prilagođavamo društva zahtjevima EU na suštinski način. Koliko god da ima problema u EU i rezervi u pogledu brzog uključivanja ZB u članstvo, mi pravimo sebi mnogo više problema nego što nam drugi prave. Suštinske stvari – posebno u oblasti pravne države, ljudskih prava i medijskih sloboda – još nijesmo ispunili, a u nekim stvarima smo daleko od ispunjenja“, kazao je on “Vijestima“.

Visković
Visković foto: Screenshot/Youtube

Bivši crnogorski ministar inostranih poslova Branko Lukovac rekao je da Merkel, osim što izjavom poručuje da je ostalo još dosta posla za države kandidate, istovremeno pokazuje i razumijevanje zbog sporosti procesa pridruživanja.

“Drugim riječima – trebalo bi ga ubrzati. I od strane EU, i od strane država kandidata.“

Lukovac smatra da će pitanje članstva država ZB više zavisiti od napretka koje one budu ostvarivale u reformama, nego od dobre volje vodećih zemalja EU.

“Čak je i za Crnu Goru, koja je na tom putu najdalje odmakla i otvorila sva pregovaračka poglavlja, to i dalje dosta obiman, složen, i zahtjevan zadatak, dok je daleko veći i složeniji za druge kandidate. Vjerujem da su najveće članice EU svjesne da bi značajnije odgađanje procesa pristupanja otvorilo prostor za nastup i uticaj drugih činilaca izvan regiona, koji imaju interes da se snažnije ubace na prostor ZB, iako su njihovi interesi često u suprotnosti s integracijom ovih država u EU.“

Lukovac
Lukovacfoto: Savo Prelević

Visković, s druge strane, kaže da će ulazak ZB u EU zavisiti i od volje članica, i od rezultata kandidata, ali i od “nekih svjetskih geostrateških elemenata“. Najveće pitanje u tom pogledu je, prema njegovim riječima, da li će članstvo ZB balkanizovati EU ili će EU evropeizovati Balkan.

“Ono što me brine je trend koji se događa unutar EU – da pojedine države pokazuju i te kako nedemokratske načine vladanja, npr. Mađarska. Taj trend dobija podršku drugih zemalja i pojavljuje se kao želja većeg broja političkih lidera da svoje države organizuju na antidemokratski i demagoški način. Bojim se da će taj trend vrlo brzo naići na istomišljenike i saveznike na Balkanu.“

Merkel, koja napušta kancelarsku funkciju na jesen nakon 16 godina, saopštila je, poslije samita Berlinskog procesa, da je mnogo razloga, uključujući geostrateške, zbog kojih želi članstvo ZB u EU. Ona je kazala da je proteklih godina, uz pomoć Berlinskog procesa, ostvaren veliki broj “praktičnih uspjeha“, navodeći kao primjere ukidanje rominga, tzv. “zelene koridore“ za transport robe, razmjenu učenika i rad na formiranju zajedničkog regionalnog tržišta.

Na pitanje da li su rezultati koje Merkel navodi za pohvalu i da li se moglo uraditi više, Visković odgovara da je, uzimajući u obzir ko na Balkanu vodi politiku, “dobro što smo i ovo postigli“.

“Političari na Balkanu nijesu previše skloni tome da žrtvuju nešto od svojih interesa. Ovo što je učinjeno ne izgleda na prvi pogled kao nešto impresivno, ali i to je pomak. Bitno je da se situacija mijenja nabolje, a ne da stagniramo. Berlinski proces treba podržati, jer bez obzira koliko beznačajno izgledali ovi rezultati, oni donose neku konkretnu korist ljudima. A pogotovo će donositi ako se realizuje ideja o slobodnom kretanju ljudi i roba – ’mini Šengen’. Od ovih stvari nam zavisi budućnost, a ne od velikih parola koje političari izbacuju svakog dana.“

Visković navodi da je EU materijalno dosta pomogla bivše jugoslovenske republike – date su im, kaže, ogromne sume novca za različite projekte – dok je politički iz Unije uglavnom stizala načelna podrška.

“Ne možete očekivati da u EU zatvore oči i kažu – ’ove zemlje su nam potrebne, primićemo ih takve kakve su, bez obzira na posljedice’. Bojim se da su oni dobili dosta negativnog iskustva prijemom Bugarske i Rumunije u članstvo. Ako se zahtjevi EU ne ispune prije članstva, onda se neće ispunjavati ni kad postanete članica, jer ćete onda mnoge stvari odbijati. Pošto su u EU očito procijenili da ljudi koji su ovdje na vlasti nijesu u stanju da sprovedu neprijatne stvari, onda nijesu išli do kraja u podršci, tj. nijesu dozvolili da se učlanimo bez da ispunimo zahtjeve. Oni su se bojali da bi ulazak nespremnih zemalja značio i nastavak daljeg takvog razvoja, što bi dugoročno predstavljalo problem za EU. To je i stav kancelarke Merkel.“

Iako je, otkad je Merkel na funkciji kancelarke (od 2005. godine), Hrvatska jedina država regiona koja je ušla u EU, Lukovac smatra da je ona uradila više od drugih lidera članica da pomogne integraciju ZB. Berlinski proces je, prema njegovim riječima, najbolja ilustracija njene iskrene preokupiranosti regionom.

“Berlinski proces je veliki konkretan doprinos da se unaprijedi, prije svega infrastrukturna povezanost među državama regiona, a takođe i njihova povezanost s EU, kao i da se unaprijedi proces ispunjavanja drugih neophodnih preduslova, uključujući vladavinu prava i borbu protiv kriminala i korupcije.

Nema razloga da se tom važnom projektu, u značajnijoj mjeri, ne pridruže i druge države članice, kao i njihove razvojne, finansijske i kreditne institucije.“

Upitan hoće li se politika Njemačke prema ZB mijenjati nakon odlaska Merkel s funkcije, Lukovac odgovara da ne misli da će do toga doći. On kaže da će se odlazak Merkel osjetiti i da će novom kancelaru biti potrebno vremena kako bi stekao poštovanje, ugled i uticaj koji je i u EU i na globalnom planu uživala odlazeća kancelarka.

“Vjerujem da će novi kancelar nastaviti politiku podrške Njemačke državama ZB u njihovim naporima da kvalitetnije i brže ostvare napredak u ispunjavanju preduslova za članstvo u EU, ali i da će takođe biti zagovornik nastavka i ubrzanja procesa proširenja.“

Visković kaže da s novim kancelarom neće doći do suštinske promjene odnosa Njemačke prema ZB.

“Ako na vlast dođu ljudi iz CDU/CSU, ostaće manje-više isto stanje. Međutim, intrigira me potencijalni dolazak ’Zelenih’ na vlast, jer su njihovi stavovi mnogo kritičniji i zahtjevniji. Ako oni budu vodili spoljnu politiku, može doći do blažih zaokreta, ali do suštinskih ne.

Njemačka je ozbiljna zemlja koja ima državnu politiku, a kad dođe do promjene vlasti može doći do taktičkih izmjena, ali sigurno ne i do strateških.“

Krivokapićeva očekivanja preoptimistična

Sagovornici “Vijesti“ smatraju da je očekivanje crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića, da Crna Gora uđe u EU do kraja mandata aktuelnog saziva Evropske komisije (koji ističe 2024. godine), previše optimistično.

Visković kaže da bi volio da se Krivokapićeva prognoza ostvari, bez obzira što misli da nije moguća.

“Ko god iz regiona bude napredovao, on će stimulisati i ostale da to postignu. Ako svako od nas bude stagnirao, neće biti motivacije, nego će se čekati da se procesi u društvu sami od sebe razriješe. Činjenica je da naši političari i te kako izbjegavaju da urade neprijatne stvari koje se jednog dana moraju uraditi, i to je ključni problem. Kad tad morate zagristi u taj tvrdi orah. A da li će neko zube polomiti – vrlo vjerovatno – ali to je neminovno.“

Lukovac kaže da, ako je suditi po prvih 200 dana rada nove Vlade, po angažovanju i ostvarenim rezultatima u ispunjavanju najvažnijih preduslova za napredak prema članstvu – posebno u poglavljima 23 i 24 – Krivokapićevo očekivanje predstavlja previše optimističan scenario.

“Štaviše, ako bi se nastavilo dosadašnje angažovanje na tom planu, realna je bojazan da bi se taj proces mogao iskomplikovati do opasnosti da se dovede u pitanje i princip regate, odnosno da proces prijema Crne Gore bude povezan s nekom drugom državom kandidatom iz regiona, što bi, naravno, odgodilo prijem Crne Gore za nekoliko godina. Nadajmo se da će proces pristupanja Crne Gore dobiti najveći mogući prioritet, te da bi se prijem mogao ostvariti do kraja mandata ove EK.“

Izvor: vijesti.me