Kako sankcionisati maloletnike?

Svrha maloljetničkih krivičnih sankcija suštinski je ista kao i svrha svih ostalih krivičnih sankcija koje su određene zakonskom regulativom a to je suzbijanje ali i preventivno djelovanje na pojavu nedozvoljenih djela i radnji koje imaju, u većoj ili manjoj mjeri, štetne posljedice po pojedinca, grupu ili društvo u cjelini. Prosto rečeno, svrha kažnjavanja je suzbijanje svih oblika destruktivnih ponašanja. Naročito kada je riječ o maloljetnim licima, uzimajući u obzir njihov proces psihofizičkog sazrijevanja, kazna mora biti adekvatna učinjenom djelu ali nipošto ne smije biti stimulativnog karaktera (izricanje blažih sanckija za učinjena teža djela).

Prema maloljetnim izvršiocima krivičnih djela mogu se izreći dvije vrste krivičnih sankcija: a) vaspitne mjere i b)maloljetnički zatvor. To su, uzimajući u obzir sve karakteristike maloljetnih lica, zakonom predviđene mjere društvenog reagovanja prema maloljetnim licima koja svojim ponašanjem ispoljavaju destruktivna i antisocijalna ponašanja u društvu. Vaspitne mjere su osnovna (u praksi najčešće primjenjiva) vrsta maloljetničkih krivičnih sankcija. Vaspitne mjere se mogu izreći i mlađim i starijim maloljetnim licima, učiniocima krivičnih djela. Sa druge strane, u izuzetnim slučajevima, kada se utvrdi da se primjenom vaspitnih mjera ne može postići svrha kažnjavanja, sud može izreći posebnu vrstu kazne – maloljetnički zatvor. Kazna maloljetničkog zatvora se može izreći samo za najteža krivična djela i to samo starijim maloljetnim licima. Iz razloga niza specifičnosti karakterističnih za maloljetne prestupnike u krivičnom pravu maloljetni počinioci nedozvoljenih djela i radnji imaju drugačiji status u odnosu na punoljetna odrasla lica. Kazne za maloljetna lica mnogo manje traju u odnosu na odrasle počinioce krivičih djela te se više pribjegava vaspitno korektivnim metodama. Imajući u vidu visok stepen štetnosti delinkventnog ponašanja na pojedinca ali i na zajednicu, društvo je nastojalo da primjeni određene sankcije kojima će se najefektnije suzbiti i ograničiti ovaj negativni društveni fenomen.

Treba istaći vrlo važnu činjenicu da svrha izricanja sankcije nije puko kažnjavanje i zastrašivanje nego da kažnjavanje mora da ima humani karakter tj., da delinkventima omogući odgovarajuću pomoć kako bi korigovali svoje ponašanje i kako bi se zaštitili od štetnog uticaja sredine i postali korisni članovi društva. Kao posljednja krivično pravna opcija za maloljetna lica jeste lišavanje slobode. S obzirom da maloljetna lica, prema istraživanjima, u 80% slučajeva čine imovinske delikte te se za takva krivična djela određuju blaže kazne.

Prateći savremena kretanja u zakonodavnim okvirima i tendencije modernog društva, te međunarodne standarde i propise u oblasti prestupništva među maloljetnim licima, Republika Srpska, tj. Narodna Skupština Srpske, problematiku maloljetnih prestpunika stavila je u zakonske okvire i na taj način dala nemjerljiv doprinos rješavanju ovog problema. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku usvojen je 2010. godine, a na snagu je stupio 01.01.2011.godine, čime su prestale da važe određene odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske, Zakona o krivičnom postupku i Zakona i izvršenju krivične sankcije, koje se odnose na maloljetnike. Praktično to znači da se u ovoj oblasti, maloljetničkog kriminala, primjenjuju sasvim novi zakonski okviri. Opredjeljenje za donošenje nove zakonske regulative vezane za maloljetničku populaciju zasnovano je na činjenici da je krivičnopravni status maloljetnih lica počinioca krivičnih djela u savremenim krivičnim zakonodavstvima potpuno razlikuje od statusa punoljetnih počinioca krivičnih djela.

Maloljetnici su posebna kategorija počinioca krivičnih djela čija se ličnost odlikuje posebnim psihofizičkim karakteristikama koje zahtijevaju drugačiji oblik društvenog reagovanja na nedopuštena ponašanja i antisocijalno ponašanje maloljetnih lica. Imajući u vidu ključnu karakteristiku maloljetnih lica, a to je njihov proces psihofizičkog sazrijevanja u tim godinama, sve mjere koje se prema njima poduzimaju trebaju biti dobro isplanirane i shodno njima prilagodljive, tako da se u konačnici pazi i na njihova zakonom zagarantovana prava. U mnogim savremenim zemljama pokazala se kao efikasna specifična metoda odnosno vaspitna mjera namjenjena za maloljete prestupnike. Kontrolisana sloboda ili sloboda pod nadzorom ili kako se još u Sjedinjenim Američkim Državama naziva „probacija“, jedan je od modela koji se koriste za djelovanje na antisocijalno ponašanje maloljetnika. Postoje različiti oblici primjene ove metode. Ona se ne ogleda u klasičnom „nadziranju“ u smislu praćenja lica već ima drugačije oblike djelovanja. Prilikom upotrebe ove metode najbitnije je da društvo što brže reaguje i primjenu ovu mjeru nad počiniocem delikta. Maloljetnik se dovodi da lično vrati stvar oštećenom licu što ga dovodi, indirektno, u situaciju da prihvati krivicu. Primjenom ove metode na počinioca određenog delikta nastoji se razviti svijest kod počinioca ali i kod šire grupe maloljetnih lica, da postoje i drugi načini iskazivanja u društvu osim delinkventnog ponašanja. Takođe, ovom metodom, u cilju poboljšanja njegovog ponašanja i korektivnog djelovanja, upućuje se na neku obrazovnu aktivnost ili profesionalno osposobljavanje, zavisno od interesovanja maloljetnog lica. Ukoliko iskaže talenat za muzikom, sportom ili umjetničkim stvaranjem, maloljetno lice će biti u tom smjeru profilisano, a sve sa ciljem korekcije ponašanja i usmjeravanja njegovih interesovanja i oblika ponašanja suprotno od delinkventnog i društveno neprihvatljivog. Predviđa se obaveza učinioca delikta na obavljanje različitih vrsta društveno korisnog rada, što podrazumijeva obeštećenje oštećenog ili određen broj sati rada u korist države ili društva. Isto tako, predviđa se i pohađanje određenih kurseva.

Svrha svake izrečene mjere i sankcije, pa i kada je riječ o maloljetničkom zatvoru, jeste da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i obezbjeđenjem opšteg i stručnog osposobljavanja utiče na razvoj ličnosti kod maloljetnog lica, kako bi se stvorili uslovi za njegovo ponovno vraćanje u društvenu zajednicu, nakon odsluženja zatvorske kazne.

Autor: sociolog Vladimir Vasić