“Kosova është Serbi, šta nije jasno?”

Pandemijskim širenjem društvenih mreža informacije su nam svima servirane na dlanu. Iz dana u dan smo bombardovani raznim vijestima. Po čitavi u Boga dan guraj gore guraj dole i na kraju ništa ne pročitam važno osim, epidemiološkog izvještaja Instituta za javno zdravstvo Republike nam Srpske.

Blaženi su koji ne vidješe a povjerovaše – poznate su vam ove riječi Hristove – čini mi se da bi danas, Bog da oprosti, u ovoj situaciji i On rekao – blaženi su koji vidješe a ne povjerovaše – u kontekstu čitanja svega i svačega što nam se servira na izvolte, obojeno kičom i šundom u njagorem obliku.

Obzirom da se takve vijesti, tabloidne i skandalozne, vrlo rado čitaju, te s tim u vezi i dobijaju ogroman publicitet uprkos, nekolicini nas, koji se gnušamo na iste, ali ipak, krajičkom oka, čitamo „zabranjeno voće“, zapali smo u svojevrsnu informacionu kontaminiranost. Čak nas ni Ruske mašine ne mogu dezinfikovati.

Da u medijima može da se nađe svaki ološ i ni po čemu vrijedan pojedinac odavno smo navikli čak i u televizijskom programu sa nacionalnim prefiksom. Čini mi se da više niko ne postavlja pitanje „otkud on/ona?“ ili bolje rečeno – ono, u medijima. Već smo svi navikli da se razni mediokriteti šunjaju kroz sredstva informisanja od razno razne žute štampe preko internet portalčića do „ozbiljnih“ televizijskih kanala.

Famozna Dua Lipa, dvadesetčetverogodišnjakinja albanskog porijekla sa mjestom prebivališta u Vestminsteru u Velikoj Britaniji, sudeći po medijima ali i reakciji svesrpske javnosti svojim izjavama, za koje niko živ ne bi čuo, da ih mediji kao vjetar prašinu, nisu raznijeli vaseljenom, izazvala je „tektonske promjene“ kod nas Srba udarajući nas, jel, tamo gdje smo najranjiviji i za tastaturom najjači – na Кosovo i Metohiju. Ni po čemu važna dotična, praznoslovila je u stilu svojih sunarodnika, o nekakvoj velikoj Albaniji i pustim snovima koje može samo da sanja.

Tipično je to kod nas Srba da „Srbujemo“ iz inostranstva, al evo i komšije Albanci ne posustaju, i oni svoga, kako narod kaže, konja za utrku imaju – ili ti, radi feminističke ravnoteže, u ovom slučaju – kobilu imaju. Da mi oprosti, on, plemenito stvorenje iz porodice Equidae, na poređenju.

Problem je što svi, manito, posvećujemo pažnju svemu i svačemu pa i toj nesrećnoj Dua Lipi (kako se već zove, da ne budem vulgaran).

Zaista nisam ni znao, za dotičnu, niti me zanima njen rad. No, ako ukucate njeno ime i prezime na Guglu, izbaci vam što šta. Nisam, iz patriotskih razloga htio da idem na odjeljak „slike“ iako se ima svašta vidjeti. Ipak, Gugl, pored sotalog, kaže – krenula je da se bavi modelingom, pa je u međuvremenu propjevala. Znate već kako to ide. Istim putem idu i ove naše Lipe, Bukve..rijaliti panjevi.

Preko (k)… (ne smijem biti vulgaran) do zvijezda. Čini mi se da se baš tako zvao jedan stari film koji se prikazovao posle ponoći sa oznakom R (roditeljska pažnja) vo vremja ono kad nije bilo ni interneta ni društvenih nam mreža.

Obzirom na širok spektar djelovanja dotične umjetnice sa mjestom prebivališta u Velikoj Britaniji rodom iz Albanije, moglo bi se pogledati, posle ponoći, šta radi. Siguran sam da ima na ovim sajtovima…bez roditeljske pažnje. Veliki smo.

Nekad se, brate mili, znalo ko se kojim poslom bavi, pa i najstarijim oblicima stvaralaštva i zabave, danas sve sami modeli i pjevačice. Prekvalifikacija. Multifunkcionalizam.

No, očito da dotična, nema dovoljno medijskog prostora, ili su opali poslovni angažmani izazvani pandemijom Кovida 19, pa je našla model da se probije. Uspjela je. Pjenimo svi kao bijesni psi.

Šta da očekujemo, da nam ona promoviše nacionalnu politiku i brani kulturnu i vjersku baštinu? Ništa drugo nisam ni očekivao niti očekujem od likova sličnih njoj. Čak se i ne ljutim. Naprotiv. Nadam se samo da je unovčila tu svoju ulogu u „patriotskoj“ propagandi.

Vjerujem da će se veliki vođa, otac nacije, svesrpski i svepravoslavni, blagovjerni, samodržavni, srbljem i podunavljem, knez Vučić Aleksandar, očitovati po ovom slučaju i – izraziti zabrinutost i odlučnost u borbi protiv svih onih koji na nas atakuju.

A lijepo je govorio Branko Ćopić – znam ja nas, jebo ti nas – ne bi me čudilo da najavi kakav koncer, po kapitulaciji Кorone, u beogradskoj Areni i da beogradski filantropi u stampedu pohrle njoj u sretanje. Takvi smo. Iako je bilo zabranjeno Srbima i psima – zabroavili smo – napunili smo.

I dalje mi nije važno ko je, šta radi i kako, u znoju tijela svoga, stvara dotična. Ali, za svaku slučaj, informacije radi, večeras, posle ponoći, u inkognito gugl modelu, dodatno ću se informisati o liku i djelu trudbenice Lipe.

Autor: Vladimir Vasić, sociolog