Mladim ljudima su potrebni uzori, a ne kritičari!

Iako duboko svjestan svojih slabosti i nedostataka, vođen iskrenom željom i čistom čovjekoljubivom namjerom odlučio sam se da kroz naučno djelovanje i rad u zajednici budem, ne uzor jer imam dovoljno slabosti i mana već iskren i dobronamjeran trudbenik za opšte dobro naročito mladih ljudi koji su najveće bogastvo svake zajednice. Svjestan da ne mogu riješiti sve probleme mladih ljudi jer za to ne posjedujem nikakav čarobni štapić niti tajni recept za razrješenje izazova sa kojima se susreću energični adolescenti, ali sam iskreno odlučan da dio sebe stavim na raspolaganje laičkoj i stručnoj javnosti kako bi se problemi što lakše i adekvatnije rješavali. Кada sam se prije više od tri godine odlučio na korak da pišem knjigu (Izazovi maloljetničke delinkvencije 2019.) motiv i energiju sam pronašao i uvijek iznova i iznova pronalazim u nasušnoj potrebi da svu svoju snagu, energiju, ljubav, naučna saznanja usredsredim na stvaranje što boljih uslova za život svih nas. Mnogo je razloga zašto trebamo i moramo govoriti o mladim ljudima i njihovim potrebama i izazovima sa kojima se susreću. Govoriti, ali ne u okvirima političkog spinovanja kako su mladi naša budućnost i kako treba, uprkos svemu, da ostanu u „funkcionalnom haosu“ bosanskohercegovačkog društva. O mladim ljudima je potrebno govoriti, ne samo kritički i po automatizmu politički korektno, već naprotiv, govoriti o njihovim problemima sa kojima se susreću, izazovima turbulentne svakodnevnice i neizvjesne budućnosti, nasušno je potrebno ukazivati i njima i nama na izazove i probleme sa kojima se susreću odnosno sa kojima se susrećemo.

Кriza društvene zajednice u tranziciji, što je svojstveno stanje za naše Bosanskohercegovačko društvo, oštro utiče na mlade ljude te se njihova reakcija na takvo stanje često manifestuje i kroz vršenje nedozvoljenih djela i radnji, za koje društvo, sa druge strane, kao odgovor ima određene mehanizme sankcionisanja u skladu sa važećim pozitivnim pravnim propisima. O problemima mladih ljudi jako je teško i osjetljivo govoriti te je s tim u vezi neophodna visoka stopa razumijevanja i veliki prag tolerancije. Prije svega neophodno je detektovati uzročnike nastanka devijantnog ponašanja pa tek onda preuzimati konkretne korake za rješavanje ove negativne pojave. Medicinskim riječnikom rečeno potrebno je uspostaviti adekvatnu dijagnozu kako bi se proces liječenja uspješno priveo kraju.

Odgovor na pitanje zbog čega se kod maloljetnog lica javlja potreba za destruktivnim ponašanjem može se nalaziti u raznim sferama. S tim u vezi u nauci su razvijeni različiti pristupi. Pored primarnih socioloških, razvijene su i biološke, antropološke, endokrionološke, kriminološke, psihološke, pedagoške, teorije delinkventnih subkultura, rasne teorije i mnoge druge.

U bosanskohercegovačkom društvu koje je još uvijek razapeto između istoka i zapada, na putu od komunističkog nekadašnjeg jednoumlja do današnjeg partijaškom višeumlja uočljivo je niz indikatora koji posredno ili neposredno utiču na pojavu maloljetničke delinkvencije. Moramo istaći činjenicu da je Bosanskohercegovačko društvo postkonfliktno i društvo u tranziciji i kao takvo predstavlja pogodno tlo za pojavu niza sociopatoloških pojava među članovima populacije naročito mladih ljudi. Uočljiva je određena doza institucionalne zatvorenosti i nedovoljne brige za mladim ljudima od strane odgovornih pojedinaca na ključnim društvenim pozicijama i institucijama. Nasušna je potreba posvetiti pažnju ne samo licima u sukobu sa zakonom već i armiji mladih ljudi koji na žalost iz dana u dan ovo društvo etiketiraju kao bezperspektivnu zajednicu neprihvatljivu za život i rad te je, sa pasošem u ruci, napuštaju i odlaze da žive i rade u obećanoj zemlji. Visoka stopa raslojenosti i siromaštva, kao sociopatološko stanje, dodatno usloženo globalnom ekonomskom krizom, ratna prošlost, nemirna sadašnjost i neizvjesna budućnost Bosnu i Hercegovinu čini visokopozicioniranom zajednicom na ljestivici nepoželjnih zajednica za život i rad. Bosna i Hercegovina je još uvijek pod strašnim pritiskom globalnih kretanja i transformacije iz jednog oblika u drugi. Cijenu demokratizacije i prelaska iz jednopartijskog komunističkog jednoumlja u mnogopartijsko demokratsko višeumlje na koncu devedesetih godina prošloga vijeka, skupo smo platili, veliki broj, nažalost i mladih ljudi, životom.

Sve ove promjene koje su se dešavale i koje su i danas u procesu utiču na jednu od ključnih društvenih zajednica – porodicu. Porodica kao ključan faktor socijalizacije mladog čovjeka trpi ogromne udarce. Porodica, ta sveta zajednica tvrdi bedem tradicionalnih društava kakvo je i srpsko društvo, danas je više nego ikada na udari razno raznih liberalnih mešetara i vukova grabljivih pod runom ovčijim, koji, vidite čuda, imaju posebne metode i recepte za vaspitavanje djece. Svidjelo nam se to ili ne moramo da konstatujemo činjenicu da porodica sve više gubi primarnu ulogu i zadaću koju ima. Nedostatak komunikacije između roditelja i djece, poremećeni bračni odnosi, potreba djece da se preko noći transformišu u odrasle ljude i sami, bez nadzora roditelja donose odluke, opštedruštvena kriza i promocija destruktivnog sistema vrijednosti, rijalitizacija svakodnevnice, nestabilna socioekonomska i društveno politička situacija, neki su od razloga zašto mladi ljudi ulaze u sukob sa zakonom. Na pijedestalu slave danas je urušavanje pozitivnog sistema vrijednosti dok se bjesomučno favorizuju rijaliti modeli ponašanja po kojima se ne biraju sredstva da bi se dostigao cilj. ž

U izučavanju karakteristika ličnosti i ponašanja djece i maloljetnika prvenstveno treba imati na umu da se radi o osobama u fizočkom, psihičkom i socijalnom razvoju. Riječ je o složenom i ozbiljnom procesu koji, uprkos želji maloljetnika da odrasu preko noći, traje određen period. Ovaj specifičan proces prati niz tenzija i izazova koje su tipične i normalne za takve okolnosti. Obično se mladi ljudi u tom periodu ponašaju oštrije i odvažnije pokušavajući što prije da se oslobode autoritativnih okova roditelja. Posebnu pažnju roditelji treba da posvete svojoj djeci u tom periodu te da im ne pritežu kaiš i sputavaju ih u nekim njihovim postupcima. Кljučna je komunikacija i otvoren dijalog na relaciji roditelji djeca koji je najblagotvorniji lijek za prevazilaženje svih nedoumica i izazova. Roditelji, treba da budete svjesni činjenice da se vaše dijete po prvi put u životu susreće sa nizom složenih i specifičnih promjena i izazova, zadataka i problema sa kojima se treba izboriti, ali uz vašu pomoć. Odrastanje je veoma složen psihofizički ali i socijalni proces. To je ujedno i jedan od najintezivnijih emotivnih i kognitivnih perioda u životu koji je obilježen sticanjem znanja i usvajanjem različitih navika, sudova, vrijednosti i stavova. Pretjerana preokupacija roditelja karijernim i poslovnim obavezama ali i svijest djece i maloljetnika iz takvih i sličnih porodica da uz pomoć novca mogu da rješavaju sve izazove generator je problema koji može da kulminira vršenjem određenih nedozvoljenih djela i radnji. Prostim riječnikom rečeno, kod pojedinih maloljetnih lica iz imućnih i veoma ekonomski stabilnih porodica javlja se bahatost i drskost te određena krivična djela čine ne da bi pridobili protivpravnu imovinsku korist već da bi pokazali svoju moć i prestiž u društvu ili neformalnoj grupi neistomišljenika.

Pored porodice, u procesu formiranja ličnosti mladog čovjeka odnosno njegovoj socijalizaciji, ključnu ulogu ima škola, vršnjaci, mediji ali i slobodno vrijeme mladih ljudi.
Mladi se danas susreću sa izazovima i problemimam narkomanije, alkoholizma, kocke, besperpektivnosti i niza drugih izazova koji se projavljuju u našem društvu. U nedostatku posla, nažalost, mladi se sve više odlučuju za korak ulaska u svijet kriminala činjenjem protivpravnih poteza što društvo podiže u sami vrh nestabilnih i nepoželjnih zajednica za život.
Mišljenja sam da je svaka izrečena sankcija bilo da je riječ o opomeni, ukoru ili čak izrečenoj kazni zatvora zapravo zakasnila reakcija društva. Na vrijeme nije dešifrovana poruka koju mladi čovjek odašilje činjenjem nedozvoljenih djela i radnji. Na sve izazove sa kojima se mladi susreću potrebno je adekvatno odgovoriti i na njihove zablude o samostalnosti, pubertetskim previranjima, željom za samostalnošću. Suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta suzbija se zapravo opšti kriminal jer ozbiljni kriminalci prva krivična djela počinili su zapravo kao maloljetna lica jer razvojni put kriminalca počinje u školskoj klupi nastavlja se na optuženičkoj a završava u zatvorskoj ćeliji.

Vama roditeljima koji to jeste i svima koji će te to biti, djeco vi koji jeste i koji će te odrasli biti, želim da se svi zajedno što više i energičnije uključimo u rješavanje svih izazova i problema sa kojima se susrećemo u Bosni i Hercegovini koja ima budućnost ukoliko joj to mi dozvolimo.

Autor: Vladimir Vasić, sociolog